Poslovne vijesti - Hrvatska

Automobili i dalje važniji od zdravlja i života

Prema podacima Hrvatskog ureda za osiguranje (HUO) za 2010. godinu, prosječan stanovnik Hrvatske za osiguranje izdvaja oko 2100 kuna na godinu, pri čemu tri četvrtine osiguravateljne premije čine neživotna osiguranja, a samo četvrtinu osiguranje života.

Kad je pak riječ o neživotnim osiguranjima, samo mali dio te premije čini zdravstveno osiguranje (koje se prema osiguravateljnoj klasifikaciji ubraja u neživotna osiguranja), a najveći je dio uložen u ono što se - mora. Naime, čak 31,26 posto prosječne premije osiguranja po stanovniku čini obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti.

I prema tome smo još jako daleko od prosjeka koji vrijedi za stanovnike EU-a, pogotovo kad je riječ o starim članicama, zemljama koje uglavnom imaju vrlo dugu tradiciju osiguranja. Pogotovo životnoga, koje je u većini tih zemalja, zapravo, i glavni model osiguranja prihoda za starost. Usporedbe radi: udio ukupne zaračunate bruto premije svih domaćih osiguravatelja u hrvatskom BDP-u lani je dosegao 2,76 posto, dok je prosječna premija u 27 zemalja EU-a iznosila 8,45 posto njihova ukupnog BDP-a. Udio životnih osiguranja u domaćem BDP-u, s druge strane, lani je bio samo 0,73 posto.

Istodobno je ukupna zaračunata premija životnih osiguranja koju su uplatili stanovnici 27 zemalja EU-a lani dosegnula oko 5,27 posto ukupnog BDP-a, što dovoljno govori o razlici u običajima i tradiciji. Zanimljivo je, osim toga, da najveći udio zaračunate premije u BDP-u bilježe Japan i industrijalizirane zemlje azijskog kontinenta, prosječnih 10,64 posto. To govori o tome da gospodarski rast potiče i razmišljanje o vlastitoj sigurnosti i budućnosti te da bi jedan od glavnih razloga za tako mala izdvajanja za osiguranje u Hrvatskoj (i vrlo spor rast u prošlih pet, šest godina, tijekom kojih je udio zaračunate premije osiguranja u BDP-u porastao tek s 2,6 na 2,7 posto), mogao biti i relativno spor rast te gospodarska kriza koja se na ovim prostorima počela osjećati 2008. godine.

Do tada je naime udio premije osiguranja u BDP-u već prešao 2,85 posto, ali otad počinje opadati, što znači da su građani u kućnim proračunima preokrenuli prioritete. No razlog je sasvim sigurno i nedovoljna educiranost građana o prednostima osiguranja, te o tome da se i s relativno malim mjesečnim izdvajanjima osjetno može povećati sigurnost vlastite obitelji za slučaj da se osiguraniku nešto dogodi, nadoknaditi eventualna šteta na imovini u slučaju požara, krađe, osigurati kvalitetnija, učinkovitija zdravstvena skrb, ili prihodi u starosti.

Statistika pokazuje da je prosječna premija po stanovniku lani iznosila oko 2100 kuna. Ukupno, građani su lani sklopili 7,852.256 polica osiguranja, što znači da je svaki odrasli građanin u prosjeku imao oko 2,2 police osiguranja. No lani je bilo oko 0,5 posto polica manje nego godinu prije. Od ukupno ugovorenih 7,8 milijuna polica, 1,386.663 polica bilo je u životnom osiguranju i njihov je broj oko četiri posto veći nego godinu prije. Čini se da su građani upravo u krizi počeli prepoznavati važnost te vrste osiguranja, prije svega za sigurnost članova obitelji za slučaj da im se nešto dogodi, a onda i kao mogućeg dodatnog izvora prihoda u slučaju ostanka bez posla, sniženja plaće ili mirovine.

Ukupan broj polica neživotnog osiguranja lani je bio oko 1,5 posto manji u odnosu prema 2009. godini. Lani je ugovoreno 6,485.593 polica neživotnog osiguranja. Osiguranici su za premiju osiguranja uplatili oko 1,8 posto manje, odnosno oko 9,24 milijarde kuna. Pritom se čak i u životnom osiguranju, u kojemu je porastao broj polica, bilježi pad zaračunate bruto premije osiguranja od 1,3 posto u odnosu prema lani. Ukratko - osiguranici u prosjeku biraju jeftinije police.

Kad je riječ o prosječnom stanovniku koji je za osiguranje lani izdvojio spomenutih 2100 kuna, čak 31,26 posto te premije, u prosjeku oko 660 kuna, čini - obvezno osiguranje od autoodgovornosti. Još 9,61 posto premije, dakle oko 200 kuna, potrošeno je na osiguranje cestovnih vozila, odnosno kasko. Samo, dakle, na osiguranje limenih ljubimaca prosječan stanovnik potroši oko 860 kuna, što je osjetno više nego na životno osiguranje. Na taj je segment osiguranja lani u prosjeku trošeno oko 25,58 posto premije, odnosno oko 537 kuna. Oko 8,3 posto premije građani su izdvojili za ostala osiguranja imovine - dodatnih 6,2 posto za osiguranje od požara i elementarne štete, a samo 5,75 posto za osiguranje od nezgode (za isplatu štete u slučaju invalidnosti ili smrti osiguranika koja je posljedica nezgode) te oko 12,3 posto na ostala osiguranja.

Osim što se gotovo u svim segmentima osiguranja i lani bilježi pad zaračunate bruto premije, što je nastavak trenda od 2009. godine, posebno zabrinjava i nastavak negativnog trenda vezano uz broj osiguranja u nekim segmentima, jer to pokazuje da zapravo pada broj građana koji imaju policu osiguranja. Tako su osiguravatelji lani ugovorili 1,985 milijuna polica osiguranja od autoodgovornosti, što je 1,6 posto manje osiguranja u odnosu prema prethodnoj godini. S druge pak strane dašak pozitive unosi to da je kraj 2010. godine završen s približno 754.000 polica životnog osiguranja, dok ih je lani bilo 749 tisuća. Istodobno, pada udio osiguranja od nezgode u ukupnoj premiji. Lani je to osiguranje činilo 5,75 posto ukupne premije, a još 2003. godine, na primjer, 7,4 posto.

Kad je pak riječ o osiguranju kućanstava, poražava podatak da samo četiri posto građana u Hrvatskoj osigurava nekretninu u kojoj živi. Lani je naime ugovoreno samo 348.330 takvih polica. Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, Hrvatska ima 1,535.635 kućanstava i 2,257.515 stambenih jedinica, što znači da je lani osiguranje ugovoreno za samo 16 posto stanova kojima raspolažemo. No tome ipak treba pridodati i dio osiguranika koji su stan osigurali putem osiguranja stambenog kredita. Većina osiguranika pri ugovaranju takve police ne vodi računa o tome da takvo osiguranje ne pokriva i štetu na stvarima u domaćinstvu, nego takvu policu treba ugovoriti dodatno, pogotovo ako u kućanstvu imaju vrednijih stvari.

Same stvari u kućanstvima, na primjer hladnjaci, televizori, perilice i slično - što je prije 20 ili 30 godina bio jedan od glavnih motiva za osiguranje kućanstava - danas se osiguravaju rijetko, kažu naši sugovornici u osiguravajućim kućama. Naime, većina aparata danas u prosjeku nije skupa, njihov je rok trajanja često kratak, pa mnogi računaju da im se više isplati kupnja novih. Osiguravaju se i dalje samo aparati koji su bili skuplji te nešto češće u posljednje vrijeme računala. No ipak češće ona koja služe kao sredstvo za rad, čija je nabavna cijena i nešto skuplja, a rjeđe računala koja se koriste za osobne potrebe.